++NIHILISM++
06.01.2008., nedjelja
Drvo života mog
Ogoljeno I samo,stojalo je na sredini livade,po brazdama vidi se što je vrijeme u stanju učiniti.Oblaci su se nakupljali,ispuštali su svoju tešku vodu ovog proljetnog jutra po svim živim stvorenjima na ovoj livadi.Već godinu dana ja zaljevam to stablo,kako I očekivah s prvim kapljicama vode,izgledalo je da će procvjetati.Da će zabljesnuti u svom sjaju,pridružiti se ostalim predivnim biljkama.Neznam zašto,no emotivno sam se vezao uz ovo stablo,to stablo je bilo moja nada,nada u bolji svijet,jer ako ono može procvjetati,I sve ostalo može.No nakon godine dana,nakon tih hektolitara vode s kojim sam ga zaljevao,ni jedan jedini cvjetić nije ispustilo.Najradije bih ga sam posjekao,da mu vidim korijene,da vidim odakle je došlo,dali su mu korijeni u redu,dali je njegova vanjština samo grubi prikaz unutarnjeg mira?Najgore od svega je to što je to stablo pustilo svoje korijenje preduboko,I zato opstaje.Pustilo je korijenje u najplodniju zemlju,korijenje je pustilo u mene.Bojim se da jednoga dana,netko posiječe to stablo,krivnju njegovih korijena ću ja na sebi osjetiti.I znam da će me boljeti.Boljeti puno više nego što sad boli,dok ga gledam kako je ogoljeno I samo u toj ogromnoj livadi ispunjenom zelenilom.Jedno vrijeme sam ga želio otkopati,prenjeti na sigurniji teren,no shvatio sam da je to stablo prestaro da bi se micalo bilo gdje,korijenje je pustilo tamo gdje je pustilo,I više bih mu naškodio da ga prebacim negdje drugdje.Više bi ga boljelo,nego što ga sada boli.Barem ja mislim da to stablo boluje od te usamljenosti,od te razotkrivenosti na toj livadi punoj preljepe zelene trave.Zanima me tko ga je tamo posadio,čak mislim da je samo tu izraslo,izborilo se za svoje mjesto pod suncem,I tako sada ,samo, među tim zelenilom,odbija moju vodu,protivi se suncu I zimi,zelenilu,svoj sreći koje bi to stablo moglo imati.Oh,kako me to stablo na samog mene podsjeća! 6.1.08 Flagellant I što da vam kažem,ljudi(malobrojni) koji čitate ovaj blog,koji se nalazi Bogu iza nogu. Evo vidite da sam čak I nick promijenio.Za one koji neznaju flagellanti su crkveni red,oni koji se bičuju.Nemam ovaj nick zato jer imam kakve sadomazo sklonosti,nego osjećam da svoje grijehe sam trebam iskupiti.Izgleda da sam za sve ja kriv u posljednje vrijeme.Prekjuče za prometnu,jučer za kaznu od 1000 kuna jer smo proletili kroz crveno.Nadam se da vam se svidjela ova crtica.Mislim da je dovoljno duboko da se svi u njoj prepoznate.Ja pišem doslovno o stablu,ali vi si predočite stablo kao nekoga kome to stablo odgovara.Ako vam se ne svidi,bacite još malo tereta na moj križ krivice koji teglim već dugo na sebi.Oh,brzo su prošla ova 3 mjeseca,između ostalog što sam naučio,naučio sam 2 vrlo važne stvari.I prije nego što vam ostavim jednu-dvije pjemice za kraj ovog posta,dobro upamtite ove 2 narodne poslovice: 1.Rakija je ČUDO. 2.Ni ne trudi se shvatiti filmove od LYNCHA. SAMICA ŽIVOTA U samici sam čamim Iščekujem svjetlost dana Jer kada ta svjetlost dođe Odvest će me tamo gdje je kraj. Spušvu će nakvasiti Ruke će mi zavezati Noge lancima okovati Odvest će me tamo gdje je kraj. Nevidljiva sila proći će Kroz moj um i udove A ja ni zaplakati neću, jer Odvest će me tamo gdje je kraj. Ja za ničim ne žalim A znam i zašto I nije mi žao,što Odvest će me tamo gdje je kraj. Sve će nas ista sudba sresti A moja je sudba samo moja Jer ja vrlo dobro znam Odvest će me tamo gdje je kraj. Samo s njom doživiti mogu kraj Jer je jednostavno zaista Ti i sudba ste ista stvar Odvest ćeš me tamo gdje je kraj. Jer kraj nije kraj bez tebe A prva zraka sunca U moje oko udarila je Odvest će me tamo gdje je kraj. Odvela si me iz samice života, Ti si taj prvi tračak sunca, Sada ti se prepuštam Odvedi nas tamo gdje ne postoji kraj. SAM PROTIV SEBE Razgovarah s njim neki dan, Rekao mi je da svoje odgovore, Tražim negdje drugdje, I da se gonim odavde. Rekoh mu da će to, Poprilično teško biti, Budući da sam, Sa sobom razgovaram. Rekao mi je da zid će, Više razumijevanja imati, Da mu je kapa puna, Problema je prepunjena. I ruku zavući mogu, U veliku kapu tu, Izvući papirić neki, Pročitati što na njem piše. Gurnuh unutra ruku, Prvo ne vidjeh prste, Pa ne vidjeh ni ruke, Pa posljednje što vidjeh, Bila je hrpetina problema. |
07.10.2007., nedjelja
...Očistila me kiša ova....
Očistila me kiša ova, Od srdžbe te strašne, Što u meni kuha, I bjesni bez sluha. U očima izgubih se, U nađoh se u glazbi, U ritmu kapi, Kao što suza tugu prati. Ovo nije ni vrijeme, A kamoli ni mjesto, Gledajući ju, Jednostavno sam nesto. Riječi su nepotrebne, A Mi na rubu plešemo, Ali obe su ruke potrebne, Da na rubu ostanemo. " I čak gosp.Kraj na kraju obrati pažnju na posljednju stvar..." Obrati pažnju na posljednju stvar I legni tu kraj mene Zaboravi na sve što znaš Opusti se sad Ne trati svoje vrijeme Ja te volim Volim da ti pogađam sne I ne razumijem zašto te smeta Ne mari za to Obrati pažnju na posljednju stvar I sjećat ćeš se dugo Povuci još dim Udahni volju za put I uzmi moju ruku Ja te volim Volim da ti pogađam sne I ne razumijem zašto te smeta Ne mari za to Obrati pažnju na posljednju stvar Zadrži me u sebi Osjećam da lutam kroz terase svijesti Nešto se u meni dijeli Ja te volim Volim da ti pogađam sne I ne razumijem zašto te smeta Ne mari za to |
26.09.2007., srijeda
....Ovaj nož u mojim rukama....
Gods made this song..... Gorgoroth - Sign Of An Open Eye Lyrics There is a god in man, and in nature. He who sits in the dark, is the bringer of light. This beauty, the sign of an open eye. Call him, to black flame Call him, bringer of light Call him, to black flame Call him, call him, call him... "Ako ima boga u čovjeku,ja sam ga ubio..." |
19.09.2007., srijeda
Naslov
Zemljani Krevet I zemljani pokrivač…. Mir I moj krevet Mir I moja zemlja, Zemlja je mir, Magloviti pogrebnički pir. Isparava se stara zemlja, Miješa se magla, I tamjana starog miris, Zemljo vidiš nečiji obris. Vraća ti se on, Izmučen I sam, No on nezna da tu je kraj, Ne postoji pakao ni raj. Osim slobode te bezvremene, Starosti predkazane, Realnosti unakažene, I ove propasti suvremene. Zbogom prijatelju, Znao te nisam, Tvoj trag na kamenu, Odavno je izbrisan. Posljednji pozdravi, Upućeni su tebi, Da te zaboravio, Nikad nebi. Imali smo te za marionetu, Plesao si izmučen, Kako smo mi svirali, Zbogom Zemljo Planetu…. "I kada civilizacija nestane,i ovaj planet se pretvori u hrpu svemirske prašine,koliko će trebati svemiru da prestane objavljivati tragične te vijesti u svojim svemirskim novinama?Odgovor znate sami.Pa zar smo mi ikad zapisali smrt neke zvijezde ili planeta?" |
04.09.2007., utorak
...(DIV)erzija vjernih...
Nakon što ti ozljedom, Za bolnom ozljedom, Poderem dušu, Iskovat ću diva iz tebe. Bezdušni dive, Pucat će stupovi neba, Pucat će potpornji mora, Stupati ćeš između gora. Ti duše nepokolebane, Pogleda nesmotrenog, Rušit ćeš vjerno, Sve što je iz vjere iskovano. O bezdušni dive, Diviti će se svi, Snu ostvarenom, Mojoj kreaciji. Dotaknuti te ništa, Moći neće, Jer ti si materija, A od toga ništa veće. Ti si vjetar i kamen, Koji gradi i njiše, Spomenik taj, Gdje je bog davno zakopan. "Div bez duše Znači vjera bez kušnje, A vjera bez kušnje, Znači život uma i duše" |
17.08.2007., petak
...Vražji ovdjetnik....
:::VRAŽJI ODVJETNIK:::: Vjetar puše, Zidine se ruše, Zemlja pod težinom puca, Krv je večeras vruća. U vražjem plesu, Se sjenke skupljaju, Bolove i tugu, Odvjetniku vražjem iskazuju. Raskolila mi dušu na pola, Melodija ta vražja, Vidim ništa doli ponora, I paklenog ponora. Uhvatio sam samog sebe, Kako nanovo pjevam istu, Tu apokaliptičnu pjesmu, Na sada drugačijem mjestu. Vrištim sa brda, Dozivam ih, Dođite k meni, Vežite me bičevima božjim. Ništa me više zasutaviti može, Pa ni intervencije božje, Živa sila me na oholost potiče, Dok izvor krvi vruć potječe. Život sam s teškim, Pokretima nožem oštrim, Izgradio do smisla, A smisao ne stari. Sad se vidim, Kako s sjenkama plešem, Držim ih za ruke, U duši mi hlad,a tijelo je vruće. Skačem kroz vatreni krug, Života ispunjenog tog, Strvinari pogibaju, Nemaju više hrane.... "Come with me,jump in the fire" FIRE FIRE FIRE VATRA VATRA VATRA |
08.08.2007., srijeda
...Let thy gods have mercy upon me...
Sve osim posljednjeg pozdrava... Našao sam sebe. Tek kada sam spoznao. Kada sam spoznao, Spoznao tebe. Ne želim da vjetar i more, Odnesu moje snove, Moje noćne more, Nek nestanu u plamenu. Obožavam kada je tiho, Dobro se tad čuje oko mene, Drago mi je što sam čuo, Kada more zove me. Zašto da plivam, Plivam sam po moru, Kada mi ne daješ, Ni kisik ni boju... Zaroni duboko, Dosta je bilo tišine, Naći ćeš u moru tom, Naći ćeš Sve, Sve osim posljednjeg pozdrava... "Jedini potpis koji bi vrijedio za ovaj komad lirike je potpis krvlju..." |
31.07.2007., utorak
###### ###### ########
############################################### Preskočih naslov. Nestao je sa prvom misli. Nije misli ni bilo. Negacija mi je misao. Kome sam ja pisao? Groteskne likove u mašti brisao. Stavljao ih na papir. Pa ih opet brisao. Za to ima razlog jedan, Takav kaos još ne mogu, Prenjeti na materiju ovu, Raspala bi se pod težinom. Malo mi fali da shvatim, Sada me tek strah, Dali je vrijedno, Pustiti sve iza sebe? Shvatiti I nestati? Kako je krenulo, To je jedino ostalo, Kraj života sam postao. Vraćam se, Polako ali sigurno, Tamo gdje je sve i počelo, Na početak početka I začetak začetka. Znam gdje želim, Znamo kako tamo doći, No opet sam u nemoći, I tu si ne mogu pomoći. “Ja čekam…Odlomit će se I ta drška i spona uma mog” "Doći će i kraj dvojbama života tog" Rainbow-Ritchie Blackmore Stargazer High noon, oh I'd sell my soul for water Nine years worth of breakin' my back There's no sun in the shadow of the wizard See how he glides, why he's lighter than air? Oh I see his face! Where is your star? Is it far, is it far, is it far? When do we leave? I believe, yes, I believe In the heat and the rain With the whips and chains To see him fly So many die We built a tower of stone With our flesh and bone Just to see him fly But don't know why Now where do we go? Hot wind, moving fast across the desert We feel that our time has arrived The world spins, while we put his dream together A tower of stone to take him straight to the sky Oh I see his face! Where is your star? Is it far, is it far, is it far? When do we leave? Hey, I believe, I believe In the heat and the rain With the whips and chains Just to see him fly Too many die We built a tower of stone With our flesh and bone To see him fly But we don't know why Ooh, now where do we go All eyes see the figure of the wizard As he climbs to the top of the world No sound, as he falls instead of rising Time standing still, then there's blood on the sand Oh I see his face! Where was your star? Was it far, was it far When did we leave? We believed, we believed, we believed In heat and rain With the whips and chains To see him fly So many died We built a tower of stone With our flesh and bone To see him fly But why In all the rain With all the chains Did so many die Just to see him fly Look at my flesh and bone Now, look, look, look, look, Look at the tower of stone I see your rainbow rising Look there, on the horizon oh no, who's rising And I'm coming home, I'm coming home, I'm coming home Time is standing still You, give back my will Ooh ooh ooh ooh Going home I'm going home My eyes are bleeding And my heart is lead ahead But it's not home But it's not home Ooh Take me back You, give me back my will Ooh ooh ooh ooh Going home I'm going home My eyes are bleeding And my heart is lead ahead But it's not home But it's not home Take me back, take me back Back to my home ooh, ooh, ooh |
27.07.2007., petak
...Pustinja života mog...
Pijesak na nebu I zemlji, Uzavrelo žutilo tih zrnaca, Gdje god pogledam, Samo pjesak I smrti bljesak. Ističe se na obzoru, Toranj od kostiju I mesa, Prepun je mrtvog plesa, Oko njega samo pjesak I smrti bljesak. Duše su tu manje vrijedne, Od čaše vode bijedne, Kroz zadnju kap ističe se, Samo pjesak I smrti bljesak. Pustinja ljudskog života, Tamo smo mi, Čuli posljednji pljesak, Oko nas samo pjesak I smrti bljesak. Tu si sretniji da se rodio nisi, Tu okačena kosa smrti visi, Sjaji poput sunca trag, Oko nje samo pjesak I smrti bljesak. O kako lutam pustinjom tom, Sa snagom mojom svom, Zadnja kap mojega znoja isparava, Oko mene samo pjesak I smrti bljesak. Kucam na vrata tornja tog, Jedino što vrijedno imam, Je težina života mog, Nitko ne otvara vrata ta, Kada je civilizacija mrtva, Oko nje samo pijesak I smrti bljesak…. "Osjećam se kao zrno pijeska s kojim se igra vjetar." |
21.07.2007., subota
...Sumrak zore...
Opijen bijesom, Zovem tamu, Sumrak zore, Sunce se utopilo u more. Dočekao sam ga spreman, Znao sam da će doći, Iznevjerio me nije, Groteskni pečat na meni ostavio je. Da svi vide, Kao što je nekad brat brata, Tako sam I ja s kamenom, Prošao kroz ta vrata. Lažni glasovi pravde, Poslijednji oprost griješnicima, Ja se ne žurim,Ja ne marim, Krećem se putom starim. Ugasilo se žutilo, Ta ogromna kugla, Zemlja je odlutala, U kozmičko plavetnilo se slupala. Ovo pišem jer na kraju, Nitko neće ni čitati moći, Proročanstvo apokalipse, Na kamenu sudbine, U ovoj već vječnoj noći… |